Neka bude 'messy'
Žena i ja se rastavljamo. Opet. Kroz ovih dvanaest godina suživota rastavljamo se tako često da je sama riječ "razvod" kao pištolj koji ispaljuje - ćorke. Kad se ohladimo, ponovno se nađemo u zagrljaju, i kažemo: "Ne možemo zajedno. Ne možemo odvojeno. Kako smo toksični..."
Prijatelj mi kaže: "Ove godine smo se rastavljali samo tri puta. Dobro smo, znači. Ha-ha!" Očito, žena i ja nismo izolirani slučaj, ali njega ta "toksičnost" ne opterećuje. Barem ne kao nas. U stvari, zabavlja ga.
Mi, s druge strane, osjećamo krivnju jer "ne bi tako trebalo biti" i "ili jesmo, ili nismo". Sve između je - toksično i ne bi se smjelo raditi. Tako jednostavno. Ali život nije takav i nema crno-bijelih pravila.
Pričao sam s psihologinjom o mom "binarnom" stavu i što mi donosi. Krivnju, sram, ljutnju... sve je bilo uključeno. Povrh samog problema, tu je i stalna osuda jer "ne bi tako trebalo biti".
"Što bi se dogodilo kad bi dopustio da bude neuredno, pa i toksično?", upitala me.
Tjedan dana sam razmišljao o tome. Osjetio sam tugu koju mi je vlastita krutost donijela. Sljedeći put kad je žena spomenula "to je toksično", rekao sam: "Znaš što? Neka je! Pustimo da bude. Život je messy. Radimo najbolje što znamo..."
Iznenadio sam i nju i sebe.
Uslijedila je tišina.
Par dana kasnije oboje smo postali nekako lakši, i sada nam je "neka bude messy" dozvola da budemo... samo ljudi! U svakom pogledu, život je lakši.
Naši problemi u braku sada nemaju rješenje. Njihov je korijen daleko u prošlosti, prije "nas". Zato ćemo se odvojiti par mjeseci i vidjeti što će to donijeti.
Možda ćemo se rastati.
Možda nećemo.
Neka bude messy.