Alien
Ponekad bih ljeti kao dijete spavao na terasi. Prije nego što bi me san svladao, gledao bih zvjezdano nebo. Sjećam se kako me bezbroj svjetlećih točkica fascinirao.
Ta prostranost je u meni budila tisuću pitanja bez odgovora. Ali i mir jer je dan napokon utihnuo. Jedino što se čulo bili su zrikavci i povremeno neki avion.
Pitao bih se jesmo li zaista sami u svemiru. Tko ili što je sve to stvorilo, i zašto. Sutradan bih sve zapitkivao i dobio samo čudne poglede natrag. Odrasli su znali reći: "Bog. I sami smo." Kraj priče.
"Vidite li koliko je zvijezda na nebu?", pitao bih uzalud. "Nemoguće da smo sami", zaključio sam.
Još uvijek gledam zvijezde, samo se više ne pitam. A osjećaj da ne pripadam ovom svijetu je i dalje tu.
Možda sam ja alien.